Zagreb fever - graffiti magazine

Kak’ smo u zadnjih par izdanja predstavljali strance, ovaj put smo se dobro zamislili prije neg’ smo odlučili s kim ćemo pričat. Nakon kraćeg razmišljanja, rekosmo: “Ma domaćica čo’eče!”, kucnuli se i zapečatili dogovor jednom kratkom travaricom.

Show “Zagrebfever traži zvijezdu” završio je ubrzo nakon što je počeo, a pobjednikom je proglašen lik koji je riješio Zagreb uzduž i poprijeko, te nas je osim količinom štete, obradovao i kvalitetom grafova.

Da ne dužimo previše…

Za početak bi se mogao predstaviti, a? Kaj veliš na to?

Pa mislim da bi to bilo sasvim u redu… Dio zanimljiv za ovaj intervju je moj tag, “Zipo” i “e” na kraju, dodano jer mi je nakon nekog vremena pisanja “Zipo” jednostavno slovo “e” bilo bolje i lakše za napraviti nego “o”… i eto, sad je već neko vrijeme Zipoe… :)

Ajde ukratko onu standardnu priču kad si počeo i zašto..

Priča počinje u jednom manjem Hrvatskom gradu. Recimo 1997-1998. Uvijek mi je bilo interesantno šaranje sprejem po zidu. Počeci su bili pisanje svog imena, imena prijatelja, muzičkih grupa, itd. Prvi tag kojeg se sjećam i koji mi sad pada na pamet bio je Zone i vidio sam ga u Veneciji prije mnogo godina i odlučio sam sebi smisliti tag. Tad su stvari sporo napredovale, ali upoznavanjem jednog ne toliko starijeg crtača (yo G :), koji je bio već iskusniji od mene i znao je više o tom pokretu, stvari su jednostavno počele ići u pravom smjeru.

Listanje ZGB Kaosa, XG-a, te još nekih časopisa koji su se mogli kupiti u Zg-u, crtanje skica i višenje svakog dana na kolodvoru i po pruzi oduzimalo nam je uglavnom svo slobodno vrijeme. Crtanje prvih zidova, ulica, teretnjaka pa kasnije i putničkih vlakova postalo je dio svakodnevnog života.

Sjećam se da bih po dolasku u Zagreb proveo barem sat-dva na kolodvoru gledajući iscrtane “gradske” i divio se svemu tome skupa, želeći da i ja jednom postanem dio toga. Zagreb je definitivno imao velik utjecaj na mene – skršene ulice, vlakovi, hall of fame-ovi, mjesta uz prugu bila su mjesta s kojih sam najviše upijao. Imena poput Bonza, Swena, Teaska, Brace, Snola i druge ekipe koju se tada viđalo bili su mi inspiracija za daljnji nastavak bavljenja ovim sportom.

A i grad Split je odigrao veliku ulogu u svemu tome skupa, pošto sam dosta vremena provodio tamo. Tamo sam upoznao i prve crtače i prvi put se susreo s terminima kao što su tag, moontaana, bombanje i dim :) Također skršen grad s puno dobrih tagova, velikih silvera na ulici i dobrih color pieceva… a šta ditetu više triba u životu :) Imena poput Pilota i Crosera (TSK) utisnula su se vječno u bazu podataka i pomogla u razvitku mog vlastitog stila.

U zadnjih nekoliko godina, tvoja aktivnost je fascinantna. Tvoji radovi se mogu vidjeti posvuda, na ulicama, vlakovima, HOF-ovima.. Kaj te toliko veseli kod crtanja da nemaš mira?

Hmph… pa jednostavno mogu reći da sam se našao u tome i naučio štošta o sebi kroz razne situacije.

Nekad volim otići sam i odraditi neke stvari čisto radi te neke intimne atmosfere gdje si sam sa sobom i sam sve proživljavaš… i to me nekako ispunjava. Ta svjesnost da sve ustvari mogu i sam. Makar opet volim i s prijateljima šetati po gradu uzduž i poprijeko tražeći dobro mjesto za throw-upove ili čekirat’ spotove i rješavat’ ih :) Makar iskreno nekad ne znam je li to još uvijek ljubav ili je prešlo u naviku… al’ svejedno nastavljam dalje. Možda jednog dana i saznam. Al’ vjerujem da će grafovi uvijek biti dio mog života.

Kak’ po tvom mišljenju treba izgledati kvalitetan piece?

Kvalitetan piece… paa… dobra forma slova, dobre boje (može i silver) i dobar format zida :P

Tvoje stvari podosta odudaraju od ostatka lokalne scene koja je pomalo inspirirana nekim klasičnim stilovima New Yorka i Berlina. Kad pričamo o stilu, kaj te inspirira i u kojem smijeru se krećeš?

Što se stila tiče volim razvijati više stilova paralelno umjesto usredotočavanja na jedan… i zapravo se trudim da svaki piece bude drukčiji od onog zadnjeg. Nekad uspijeva, nekad ne. Inspiraciju nalazim vjerovatno u piecevima koje vidim uživo ili na netu, možda i u prirodi, obitelji, životu, okolini i ljudima… zapravo i ne znam pravi odgovor na ovo pitanje, jednostavno sjedenem i počnem crtat’ skice i tako dolazim do novih stvari. Trenutno se krećem u smjeru napretka… a gdje to sve vodi… vidjet ćemo :)

Kako vidiš današnju graffiti scenu u Zagrebu ?

Meni je zagrebačka scena super; većina aktivnih mlađih i starijih crtača se druže, izmjenjuju iskustva i zajebavaju se. Mislim da je to jako zdravo za scenu. Nema beefova između crewova i ekipe zbog nekih glupih ego špreha i većina stvari se rješava normalnim razgovorom. Barem među starijom ekipom.. dok klinci (ne nužno samo klinci) imaju scene za sebe gdje su si oni super, a neki drugi su debili i onda se nepotrebno prepucavaju o tome tko je što, tko je više i gdje. Oni koji izađu iz tog svijeta imaju priliku za napredak i svojim normalnim pristupom i respektom imaju mogućnost upoznavanja starijih crtača od kojih mogu puno naučiti.

Grafovi su mi isto super – stilovi, slova, neka old school spika – to mi je cool. Iako mislim da je neka pravila potrebno kršiti (biti malo otvoreniji za nove stvari) i da polako i ide k tome.. al’ isto tako smatram da neke stvari i treba poštivati pogotovo kad se tek počinje s crtačkom karijerom. A nakon puno godina iskustva ‘moš radit što oš’ i boli te :P

Zagreb je super grad s dosta mogućnosti za neke stvari, a za neke malo manje, al’ ipak je situacija dobra. Mislim da se to ne koristi dovoljno, jer ljudi jednostavno nisu motivirani i uglavnom bi i htjeli, ali ne uspijevaju, nisu u mogućnosti, ili ih je život odveo u drugom smjeru. Makar mislim da se nekima ustvari ne da i onda se traže izlike za sve ostalo, jer ako nešto stvarno hoćeš napravit’, ti ćeš to napravit’, pa kakvi god uvjeti bili. Al’ opet, ne zamjeram nikome na tome jer svako živi svoj život i bira svoje prioritete.

Koja je priča s mlađom generacijom?

Pa mislim da je iz mlađih generacija ispalo dosta kvalitetnih crtača… ne puno, al’ ti koji su ispali se stvarno trude i napreduju. Ja većinu stvari koje radim ilegalno radim s ljudima par godina mlađim od sebe i u njima nalazim popriličnu inspiraciju i štošta sam od njih naučio. Volim kad vidim neki dobar piece, throw-up, vlak od nekog mlađeg crtača kojeg znam/ne znam ili nisam čuo za njega, pa ostanem paf… bude mi baš drago, jer vidim da se ljudi trude i sve ide u pravom smjeru. Dok se s lošijim stvarima koje vidim od mlađe ekipe ne zamaram jer uvijek će biti onih koji će biti dobri i onih koji neće. Čak je i normalno da ima više loših stvari jer i općenito gledano ima više ljudi koji nisu kreativni, nego onih pravih kreativaca.

Potencijala definitivno ima. Mlađih je sve više, ali jako mali postotak ostane u igri; uglavnom ti koji ostanu i vrijede nešto, jer im to ne biva samo prolazna faza nego stvar u kojoj su se našli. Vjerujem da im trenutno nije lako probiti se na sceni iako im je dostupno mnogo informacija, slika s interneta i kvalitetnog materijala za rad, jer je scena dosta kritična. Od klinaca se očekuje da znaju stvari koje oni jednostavno ne znaju jer su klinci i moraju naučit. Pa ih se onda tlači ili odjebava ili pak normalno razgovara s njima u svrhu njihovog shvaćanja – ja sam osobno pobornik ove treće metode – iako neki klinci očito moraju popit’ tlaku od ekipe zbog nekih svojih nepromišljenih djela, koja po meni opet ne idu iz nekakvog disrispekta, nego iz njihovog čistog neznanja, jer sumnjam da se itko tko počinje crtati, i to ga zanima, odma’ želi zamjeriti svim starijim crtačima na sceni (a u postotku mora biti i takvih, jebiga). I stariji to sve možda shvaćaju preosobno i nemaju baš razumijevanja, ali nisu ni oni krivi za to, jer se i prema njima tako prije odnosilo i oni ne znaju za drugi način i misle da je taj način pravi. Al’ mislim i da to sve polako ide nabolje.

Razumijem da kao klinac i početnik hoćeš da ljudi znaju za tebe i da budeš faca, ali u grafovima treba, recimo, proći dobrih 5-6 godina konstantnog crtanja da dođeš do nečeg svojeg, i da te starija ekipa počne cijeniti. Barem na temelju toga što crtaš. A možeš bit’ i ego trip seronja i busat se u prsa i bit’ jeben stajler pa će te ekipa opet odjebavat’ zbog toga kakav si čovjek. Tako da – ego pod kontrolom, uspon stepenicu po stepenicu, trud, ljubav i doza samokritičnosti – su formula za uspjeh. Al’ opet, ako ne uspjete, nisam vam ja kriv :)

Da se nisi primio crtanja, čime bi se u životu bavio?

Kao klincu mi je prije grafova košarka bila sve. Možda bi bio slavni košarkaš :P Makar sumnjam… vjerovatno bih se bavio nekim drugim kreativnim radom i izražavao se na drugačiji način. Onaj koji ne uključuje uništavanje tuđe imovine i remećenje javnog reda i mira :)

Ako se ne varam , nisi dio ni jedne grupe. Kako to?

U pravu si, nisam… bio sam u jednoj al’ se ispostavilo da ne funkcionira pa smo svi o’šli svojim putem. Jednostavno mislim da mi nije potrebno biti u grupi s ljudima s kojima sam dobar i konstantno crtam. To ne umanjuje prijateljstvo i zajebanciju. A i nekako volim ići svojim putem bez da me itko koči u nekim stvarima samo zato što smo mi kao crew i te šprehe. Imam ljude s kojima volim crtat’ i družit’ se općenito, pa ako ikad uleti neka dobra ideja za novi crew vjerovatno ću podržat i bit u crewu… a dotad sam solo brijač :)

Ispričaj nam neku priču koja ti je ostala u sjećanju.

A evo, kontam što bi prič’o… kao da mi se čini da nemam ništa, al’ eto jedna dječja: Imao sam nekih 14 godina, brijem – primjer dječjeg razmišljanja – jedan od prvih starijih crtača koje sam upoznao je bio cool i htio mi je pomoći, a jedno od prvih pitanja koje sam mu ja postavio kad smo se upoznali bilo je gdje bi ja mogao u Zagrebu raditi whole car jer sam kao sredio nekih jeftinih silvera pa eto, da ga napravim… Odgovor je bio dosljedan pitanju.. :)

Kakva su ti iskustva sa zakonom?

Pa zakon mi je ok… jedino mislim da zakon ne zadovoljava pravdu :) I mislim da bi trebali pustiti institucije da rade svoj posao…

Sushi ili čobanac?

Vege čobanac :)

Youjizz ili facebook?

Pornhub.

Brzi auto i mala palica ili cipelcug i batina?

Evo da bude jedan odgovor kako treba – cipelcug i batina.

Debela cura ili bradata cura?

Nešto između.

Kino ili šank?

Klupica :)

Reci nam par riječi za kraj.

Mnogo vam hvala na intervjuu i želio bih pozdraviti sve ljude koji me ne poznaju, poznaju, prijatelje, mamu, tatu, sestru, brata, kućne ljubimce i cijeli 5.E razred i naravno, sve vas tu u studiju i režiji.

Živjeli!